Nautički turizam i rekreativna plovidba oduvijek su bili sinonim za luksuz i prestiž. Isplovljavate iz luke ili marine i čini se da ograničenja ne postoje… Ili pak postoje? U stvarnosti, nekoliko je pravila kojih se skiperi i vlasnici plovila moraju pridržavati, bilo gdje u svijetu:
Dostupnost mjesta za sidrenje ili vezova, osobito na udaljenim otocima
Zaštita okoliša (MARPOL)
Izbjegavanje sudara i sigurnost plovidbe (COLREGs)
I dok se pravila navigacije i izbjegavanja sudara uglavnom poštuju, dostupnost sidrišnih mjesta ili vezova, nedostatak sustavno razvijene pomorske analitike te općenita zaštita okoliša, nažalost, često se zanemaruju.
1) Dostupnost mjesta za sidrenje ili vezova, osobito na udaljenim otocima
Zaštita bentosa: Propisi često zabranjuju sidrenje u područjima osjetljive morske vegetacije (poput Posidonie oceanice u Sredozemlju). Spuštanje teškog sidra i lanca može „preorati“ morsko dno i uništiti staništa koja imaju ključnu ulogu u skladištenju ugljika.
Određene zone za sidrenje i vezivanje: Kako bi se spriječila ekološka šteta, mnoge obalne države zahtijevaju korištenje trajnih, ekološki prihvatljivih bova umjesto spuštanja vlastitih sidara.
Odgovornost skipera: Skiper je zakonski odgovoran osigurati da sidro drži plovilo. Ako se sidro krene pomicati i dođe do sudara s drugim plovilom, odgovornost za štetu u pravilu snosi zapovjednik koji nije pravilno nadzirao sidrenje ili nije koristio odgovarajući omjer duljine lanca i dubine (eng. scope).
WWF Mediterranean studija objavila je podatke koji upućuju na to da se 179.000 plovila usidrilo na livadama morske trave (posidonije) tijekom 2024. godine, od čega je 45% bilo dulje od 24 metra. Studija, temeljena isključivo na podacima Automatskog identifikacijskog sustava (AIS), upozorava na golem utjecaj na zaštićena područja obrasla morskom travom Posidonia oceanica.
Slika 1. Detekcija pomorskih aktivnosti satelitskim nadzorom na području između Nacionalnog parka Kornati i otoka Žirja, u neposrednoj blizini zaštićenog područja koje obuhvaća više osjetljivih vrsta.
Mjerenje utjecaja na okoliš
S druge strane, tvrtka SeaCras je 2023. godine, kao ugovorni partner ekoloških agencija, identificirala više od 150.000 plovila koja su ilegalno sidrila na livadamaPosidonie oceanice na relativno malom dijelu jadranske obale. U 2025. taj je broj porastao za približno 12%. Istraživanje je obuhvatilo lokacije u Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji te područja Natura 2000 u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Analiza je pokazala da je većina plovila bila kraća od 16 metara, zbog čega nisu vidljiva putem AIS sustava.
Slika 2. Detekcija plovila i segmentacija prema veličini putem satelitskog nadzora na području između Nacionalnog parka Kornati i otoka Žirja, u neposrednoj blizini zaštićenog područja koje obuhvaća više osjetljivih vrsta.
Procjene temeljene na faktorima skaliranja upućuju na više od 400.000 godišnjih ilegalnih sidrenja duž hrvatske obale, što uključuje sidrenje na zaštićenim područjima ili korištenje netaknute prirode umjesto namjenske infrastrukture. Rizik za bentoske vrste i staništa je itekako stvaran, a mehaničko uništavanje sidrima alarmantno. Procjena SeaCrasa za cijelo Sredozemlje je više od milijun ilegalnih sidrenja plovila svih veličina godišnje. Da, milijun.
To ujedno znači da državne agencije praktički “zatvaraju oči“ za više od 90% pomorskog prometa, u kojem nautički turizam ima značajan udio.
To otvara i dodatna pitanja, uključujući razmjere onečišćenja mora u skladu s direktivama MARPOL-a.
2) Zaštita okoliša (MARPOL konvencija)
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) međunarodni je ugovor koji je usvojila Međunarodna pomorska organizacija (IMO) s ciljem sprječavanja i smanjenja onečišćenja morskog okoliša uzrokovanog operativnim ili izvanrednim okolnostima.
Slika 3. MARPOL konvencija sa svojih šest aneksa. Izvor: International Maritime Organisation.
Onečišćenje uljem (Aneks I): Ispuštanje ulja ili uljnih smjesa u more strogo je zabranjeno. Čak i manja curenja kaljužnih voda mogu rezultirati visokim novčanim kaznama.
Otpad (Aneks V): Ispuštanje bilo kakve plastike u more je nezakonito. Otpad od hrane smije se ispuštati samo pod strogo propisanim uvjetima (u pravilu više od 12 nautičkih milja od obale).
Otpadne vode (Aneks IV): U mnogim teritorijalnim vodama, osobito u zonama zabrane ispuštanja, spremnici za fekalne vode moraju se prazniti isključivo na predviđenim postajama ili dalje od granice od 12 milja od kopna. Ispuštanje fekalnih voda u manjim, plitkim uvalama predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik zbog prisutnosti crijevnih enterokoka i bakterije E. coli.
Invazivne vrste: Manje vidljiv, ali značajan problem jest i širenje invazivnih vrsta.
Slika 4. Smjer kretanja plovila i pomorska sigurnost praćeni satelitskim nadzorom na području između Nacionalnog parka Kornati i otoka Žirja, u neposrednoj blizini zaštićenog područja koje obuhvaća više osjetljivih vrsta.
3) Navigacija i sigurnost (COLREGs)
Konvencija o međunarodnim pravilima za izbjegavanje sudara na moru (COLREG) međunarodni je ugovor koji propisuje pravila plovidbe. Ova konvencija podazumijeva navigaciju, pravo prvenstva prolaska, svjetlosnu i zvučnu signalizaciju te ponašanje plovila radi sprječavanja sudara.
Prema međunarodnim pravilima, usidreno plovilo ima posebne obveze jer se smatra ograničenim u sposobnosti manevriranja u odnosu na plovilo u plovidbi:
Zabrana zaprečivanja plovnih puteva: Sidrenje u uskim kanalima ili plovnim putovima gdje bi se mogao ometati prolaz drugih plovila strogo je zabranjeno.
Dnevni znakovi i svjetla: Potrebno je istaknuti crnu kuglu danju ili jedno bijelo svjetlo vidljivo sa svih strana noću kako bi se signaliziralo da plovilo nije u pokretu.
Razlika između nasukanosti i usidrenosti: Za nasukano plovilo vrijede posebna pravila, uključujući dodatnu signalizaciju (dva crvena svjetla noću).
Ali može li nautički turizam uopće biti održiv? I kako nam podaci mogu pomoći da to postignemo?
Kako učiniti nautički turizam održivijim, i pritom smanjiti njegov negativan utjecaj?
Pomorske aktivnosti, koje uključuju nautički turizam, rekreaciju, putnički i ribarski promet, generiraju značajne emisije stakleničkih plinova. Napredna analitika morskih podataka omogućuje precizno mjerenje tih emisija prema regijama, lokacijama te kroz sezonska i višegodišnja razdoblja.
Ovi alati omogućuju i praćenje novoregistriranih oblika onečišćenja, poput podvodne buke, koja utječe na ribe i morske sisavce, uključujući dupine i kitove. Promjene u ponašanju uzrokovane bukom mogu destabilizirati osjetljive morske ekosustave.
Takvi su učinci osobito vidljivi u uskim kanalima i uvalama duž jadranske obale, ali i u osjetljivim morskim područjima Grčke, Indonezije, Tajlanda i drugih država.
Analitika morskih podataka ne služi samo za praćenje utjecaja na okoliš, već i za unaprjeđenje sigurnosti plovidbe. Ona pruža vrijedne uvide vlasnicima plovila, skiperima i kapetanima, unapređujući navigaciju, procjenu rizika i operativnu učinkovitost.
Prediktivna analitika može identificirati područja pojačanog pomorskog prometa, čime se smanjuje rizik od sudara i povećava sigurnost plovidbe. A istodobno se podiže razina zadovoljstva putnika u nautičkom turizmu, smanjuju troškovi hitnih intervencija i obalne straže te doprinosi učinkovitijem upravljanju pomorskim destinacijama.
Sada je krajnje vrijeme da se uvidi i znanja koje imamo pretvore u djelovanje. Analitika morskih podataka je tu s razlogom. Da zaštitimo naša mora, unaprijedimo sigurnost plovidbe i oblikujemo pametniju i čišću budućnost na moru.
“Otok smeća” ponovno se gomila na području bosanske Drine. Gotovo svake zime rijeka Drina razvija alarmantnu, plutajuću nakupinu plastičnog i miješanog komunalnog otpada koji ostaje zarobljen u blizini hidroenergetske infrastrukture, ponajprije na branama na području Višegrada u istočnoj Bosni i Hercegovini.
Rijeka Drina smještena je u balkanskoj regiji jugoistočne Europe, a teče duž većeg dijela granice između Bosne i Hercegovine i Srbije prije nego što nastavlja prema sjeveru da bi se na kraju ulila u rijeku Dunav.
Ono što ovaj fenomen čini posebno zabrinjavajućim jest samrazmjer onečišćenja. Tijekom razdoblja najveće akumulacije, veličina otpada postaje dovoljno velika da je mogu detektirati čak i sateliti srednje prostorne rezolucije poput Sentinela-2..
A ovo nije izolirani incident. Ova pojava se ponavlja godinama s već dokumentiranim velikim nakupinama 2020., 2023. i 2024. godine te ponovno tijekom nedavnih zimskih sezona s izraženim visokim vodostajem.
Zašto se ovo redovito događa?
Temeljni uzroci su dosljedni u svim izvješćima i terenskim zapisima:
Loše upravljanje otpadom uzvodno:ilegalna odlagališta i loše regulirani deponiji nalaze se blizu riječnih obala i pritoka diljem šireg sliva Drine na Balkanu (što uključuje dijelove Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore).
Sezonalna hidrologija: tijekom obilnih kiša i topljenja snijega otpad se mobilizira i dospijeva u riječnu mrežu. Zbog toga zimske oluje, nabujale rijeke i topljenje snijega povećavaju vjerojatnost pojave “pulsa akumulacije“.
„Efekt sabijanja” od strane hidroelektrana: uzvodno područje utjecaja akumulacije stvara hidrauličko usko grlo te omogućuje plutajućem materijalu da formira površinom velike i guste površinske nakupine otpada.
Međutim, ne potječe sav otpad samo iz Drine. Posebno je važan čimbenik rijeka Lim, pritoka koja donosi značajne količine otpada u sustav rijeke te dovodi do velikog onečišćenja rijeke Drine. Sliv je hidrologijski povezan, pa se poremećaji uzvodno prenose nizvodno.
Ishod? Pokretni tok onečišćene rijeke prelazi u stacionarno plutajuće odlagalište otpada.
Što satelitske snimke otkrivaju i zašto su itekako potrebne?
Koristeći se multi- i hiperspektralnim satelitskim podacima, plutajući otpad postaje detektabilan zbog:
visoke vrijednosti reflektancije u više spektralnih kanala (eng. bands).
detekcija promjena površine vodnog tijela u usporedbi s slučajem kad nema onečišćenja smećem
trajnog prostornog grupiranja u zonama hidrauličke konvergencije
promjena volumena plastike
promjena tijekom vremena
Analiza vremenskih serija može pokazati brzi rast nakon što dođe do visokog protoka, kvazistacionarnu postojanost nakon akumulacije na brani i postupno smanjenje nakon mehaničkog uklanjanja ili ispumpavanja.
Ovo pokazuje kako korištenje satelitskih snimaka može pomoći u predviđanju, planiranju i reakciji kako bi se spriječilo ovo nakupljanje.
Satelitske snimke omogućuju objektivno praćenje:
površinskog opsega (procjena područja)
volumena i procjene mase otoka smeća
trajanja akumulacije otpada
stope rasta nakon olujnih događaja
učinkovitosti čišćenja tijekom vremena
Ali zašto ova akumulacija predstavlja problem?
Posljedice onečišćenja rijeke Drine idu dalje od samo vizualnog onečišćenja. Veliko nakupljanje otpada utječe na vodene ekosustave jer mijenja prodiranje površinskog svjetla i izmjenu kisika te potencijalno narušava staništa i hranidbene mreže.
Naravno, ovo izaziva zabrinutost za sigurnost pitke vode nizvodno, osobito tamo gdje neobrađeni ili djelomično obrađeni otpad ulazi u riječni sustav. Ekonomske implikacije jednako su značajne, utječući na turizam, reputaciju same regije, pa čak i na rad hidroelektrana kada otpad ometa infrastrukturu.
Postoje i šira razmatranja javnog zdravstva povezana sa zagađenom vodom i otpadom kojim se ne upravlja uspješno. I ono još važnije, ova kriza koja se periodički ponavlja naglašava potrebu za upravljanjem na razini sliva umjesto reaktivnih, specifičnih napora čišćenja na licu mjesta.
Možemo li promijeniti budućnost nabolje?
Satelitsko praćenje i druge vrste tehnologije daljinskog očitavanja ne mogu i nikada neće zamijeniti djelovanje zajednice, ali pružaju transparentan i ponovljivost dokaza koji raspravu prebacuje s anegdotalnog izvještavanja na procjenu mjerljivog utjecaja. Budući da rijeke često protječu kroz nekoliko zemalja, praćenje prekograničnih utjecaja, i uzvodno i nizvodno, postaje ključno za spremnost i informiranje susjednih zemalja. Ako se nakupljanje otpada može vidjeti iz svemira, može se kvantificirati. A ako se može kvantificirati, njime se može i upravljati.
Isto tako, prikupljeni rezultati trebaju biti početna točka za razvoj transnacionalnih zajedničkih strategija i protokola koji imaju neposredan utjecaj na smanjenje onečišćenja plastikom i zaštitu vodenih ekosustava kroz suradnju i prekogranično djelovanje.
No ovi sustavi su potrebni i za praćenje stanja mora i oceana. Jedan od projekata s ciljem očuvanja upravo njih je i inicijativa PREVENT koji ima ambiciozne, ali ostvarive ciljeve koji su usklađeni s EU i globalnim trendovima:
Zajednička strategija za sprječavanje i upravljanje morskim otpadom (JMLPMS)
Akcijski plan za jadransko-jonsko područje otporno na klimatske promjene (CRAIAP)
Kako bi se dodatno naglasila važnost onečišćenja rijeke Drine i ove teme općenito, Misija EU: Restore our Ocean & Waters te Global Plastic Action Partnerships također ulažu velike napore u ovom području.
Inicijativa EIT Water pri Europskom institutu za inovacije i tehnologiju i novoosnovani Jadransko-jonski regionalni centar za suradnju (CLC South) službeno su krenuli s radom!
Okupivši dužnosnike, inovatore, istraživače i predvodnike u industriji, događaj je regionalne izazove pretvorio u zajedničke prioritete, ističući praktična rješenja i prekograničnu suradnju za zaštitu Jadrana i ubrzanje inovacija u području voda diljem Europe.
Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) odabrao je konzorcij Allwaters koji se sastoji od 50 partnera iz 24 zemlje, a koji će voditi EIT Water — novu Zajednicu znanja i inovacija (Knowledge & Innovation Community — KIC) posvećenu tome kako odgovoriti na ključne europske izazove u području voda, mora i pomorstva. Plavo gospodarstvo u punom zamahu!
Glavna područja fokusa su:
nestašica vode, suša i poplave
degradacija morskih i slatkovodnih ekosustava
razvoj kružnog i održivog plavog gospodarstva
SeaCras je iznimno ponosan što je službeni EIT Water pridruženi partner i član CLC South centra. Biti dio pobjedničkog konzorcija je važno. No, ovo je veće od nas i naših ciljeva. Ovo je i poziv drugima da se pridruže, grade i povećavaju utjecaj zajedno.
Mario Špadina, SeaCrasov CEO, daje izjavu za medije tijekom EIT Water i CLC South konferencije.
Za Hrvatsku, a posebno jadranske regije, uspostavljanje Jadransko-jonskog regionalnog centra za suradnju na našoj obali stvara realnu platformu za pretvaranje europske vizije u regionalnu vrijednost:
privlačenje visokovrijednih radnih mjesta u inženjerstvu, znanosti o podacima, ekološkim uslugama i prijenosu tehnologije, ukorijenjenih u našim sveučilištima i istraživačkim institutima
Ciljevi održivog razvoja (SDG) najšire su priznati svjetski okvir za pretvaranje jasno postavljenih ambicija održivosti u konkretno, mjerljivo djelovanje. Usvojeni kao dio Agende UN-a do 2030. godine, Ciljevi održivog razvoja povezuju zaštitu okoliša, otpornije zajednice i dugoročnu ekonomsku stabilnost — jer napredak u jednom području sve više ovisi o napretku u drugim područjima.
UN-ovo desetljeće znanosti o oceanima za održivi razvoj pruža okvir za okupljanje znanstvenika i dionika iz različitih sektora kako bi razvili znanstvenu podlogui partnerstva potrebna za ubrzanje i iskorištavanje napretka u znanosti o oceanima, s ciljem postizanja boljeg razumijevanja oceanske mreže i pružanja znanstveno utemeljenih rješenja za ostvarivanje Agende do 2030. godine. Opća skupština UN-a ovlastila je Međuvladinu oceanografsku komisiju (IOC) pri UNESCO-u da koordinira pripreme i provedbu UN-ova desetljeća.
U SeaCrasu, svoj rad usklađujemo s ciljevima održivog razvoja SDG 6, SDG 11, SDG 13 i SDG 14 tako da koristimo uvide dobivene satelitskom tehnologijom i analizom podataka za otkrivanje onečišćenja mora, podržavanje ranog upozoravanja i jačanje donošenja odluka za čišću vodu i zdravija mora. I to posebno na području Jadranskog mora i drugim osjetljivim obalnim regijama.
Kako se SeaCras usklađuje s ciljevima SDG 6, 11, 13 i 14?
SDG 6 — Čista voda i sanitarni uvjeti
Usklađujemo se sa SDG 6 koristeći satelitsku umjetnu inteligenciju za otkrivanje polutanata i praćenje zdravlja ekosustava. SeaCras tijelima vlasti pruža skalabilne podatke o kvaliteti vode visoke rezolucije, što omogućuje proaktivnu zaštitu morskih i slatkovodnih resursa na globalnoj razini.
SDG 6 nadilazi samo pristup pitkoj vodi te obuhvaća kvalitetu vode i održivost vodnih resursa. Kao tvrtka, mi doprinosimo identificiranjem i praćenjem obrazaca onečišćenja tijekom vremena, pomažući dionicima da odrede prioritete u odgovoru na izazove, poboljšaju pokrivenost praćenja i podrže intervencije utemeljene na dokazima koje štite plovne puteve i kvalitetu obalnih voda.
SDG 11 se fokusira na to da ljudska naselja budu uključiva, sigurna, otporna i održiva. Za obalne gradove, onečišćenje mora nije samo ekološko pitanje. Ono utječe na javno zdravstvo, turizam, ribarstvo i lokalnu infrastrukturu. SeaCras se usklađuje sa SDG 11 tako što prevodi složene morske uvjete u operativne podatke koji pomažu zajednicama kao što je područje Zavratnice i Jablanca, lukama kao što je Zadar Cruise Port, Jadranu u cjelini i regionalnim akterima da donose pametnije i brže odluke, posebno kada rizici eskaliraju.
SDG 13 — Zaštita klime
SeaCras potiče SDG 13 praćenjem pokazatelja zdravlja oceana poputcvjetanja mora i kvalitete vode. Naši satelitski podaci pružaju ključne klimatske informacije koje pomažu obalnim regijama da se prilagode i ublaže utjecaje planeta koji se zagrijava.
SDG 13 Ujedinjenih naroda poziva na hitno djelovanje u vezi s klimatskim promjenama i njihovim utjecajima, uključujući izgradnju otpornosti na rizike povezane s klimom. SeaCrasovo praćenje usmjereno na rano upozoravanje pomaže u jačanju spremnosti i kapaciteta za odgovor tamo gdje klimatski ekstremi mogu pogoršati otjecanje i događaje onečišćenja. I time podržavamoi proaktivniji pristup upravljanju obalnim rizicima temeljen na stvarnim podacima.
SDG 14: Očuvanje vodenog svijeta
SDG 14 se posebno odnosi na očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa. S onečišćenjem mora navedenim kao ključnom prijetnjom. SeaCras se izravno usklađuje s ovim ciljem otkrivanjem signala onečišćenja, poboljšanjem vidljivosti nad pogođenim područjima i pomoći u ubrzavanju ciljanih akcija za zaštitu morskih ekosustava i gospodarstava koja ovise o njima.
Ciljeve 11, 13 i 14 podržavamo i praćenjem morskih ekosustava, smanjenjem onečišćenja, pomaganjem održivom upravljanju resursima i pružanjem podataka istraživačkim institucijama za očuvanje i političke odluke temeljene na realnim podacima.
Globalni jezik za održivost
Ciljevi održivog razvoja pružaju zajednički globalni jezik za održivost. Oni olakšavaju postavljanje prioriteta, mjerenje napretka i suradnju među sektorima. Fokus SeaCrasa na SDG-ove 6, 11, 13 i 14 odražava praktičan pristup usmjeren na rezultate: povećati kvalitetu vode, ojačati otpornost obalnih zajednica, pojačati klimatsku spremnost i zaštititi morske ekosustave većom vidljivošću te bržim odgovorom utemeljenim na dokazima.
Ukratko, kada se problemi mogu ranije otkriti i kada se djeluje s jasnim ciljevima, održivost prestaje biti samo težnja. Ona postaje operativna.
